Obilježavanje je započelo 2007. godine u dalekoj Kanadi nakon što je jedan dječak odjenuo ružičastu majicu u znak podrške svojoj majci oboljeloj od karcinoma dojke te je zbog toga doživio ruganje i verbalno nasilje. Sljedećih su dana i drugi učenici odijevali ružičaste majice iz kako bi ga podržali. Običaj se ubrzo proširio diljem svijeta te ga i danas obilježavamo.  

Obilježili smo taj dan tako da smo razmišljali ružičasto, stvarali ružičasto, pjevali i plesali ružičasto… Proučili smo zašto i kako se obilježava taj dan uz interaktivnu prezentaciju i pogledali kratki animirani film o nenasilnoj komunikaciji. Zatim je slijedila radionica uz priču Rastrgano srce, tijekom koje su učenici kroz razgovor i analizu priče uvidjeli da boli kada te netko povrijedi na bilo koji način. Razgovarali smo o nekim vrstama nasilja u školama i o osjećajima koji se tada javljaju u djeci koja su zlostavljana. Pričali smo o načinima podrške povrijeđenom dječaku iz priče i davali su mu savjete kako se obraniti. Na kraju su pokušali sastaviti rastrgano srce iz priče i nakon priličnog truda zaključili da je to gotovo nemoguće. Slušali smo i pjevali pjesmu Ne rugaj se. Na kraju smo pisali poruke o sprečavanju nasilja. Svaki učenik je otisnuo svoj dlan u boji po želji kao znak zaustavljanja nasilja i u njega napisao poruku o nenasilju. Time smo poručili da se ni verbalno ni fizičko nasilje ne smije tolerirati i da prestaje ovdje.

Učiteljica Lucia Matas