Većina njegovih školskih prijatelja mislila je da izmišlja pa nisu vjerovali u njegove priče, osim Malog Kovača koji je s oduševljenjem slušao o Papalinovim avanturama. Štoviše, uvijek bi te priče prenio i svojoj baki. Kovačeva baka također ništa nije znala zadržati za sebe. Jednog je jutra Papalino opet kasnio u školu. Dok je smišljao još jednu uzbudljivu priču kojom će opravdati svoje najnovije kašnjenje, nije ni primijetio opasnost u kojoj se našao. Ulovljen je u ribarsku mrežu. Srećom, ribice papaline nisu delikatesa pa su ga nakon nekog vremena ribari pustili na slobodu. Papalino je bio sav zbunjen i nije se znao vratiti kući.

Naime, Papalino je čuo kako jato inćuna prepričava upravo njegove dogodovštine. Iznenađen i pun nade, upitao ih je otkud znaju te priče, a oni su ga uputili na škampicu. Škampica ga je, pak, uputila na kita..i tako je Papalino krenuo tragovima priče o sebi. Priče koja je bila toliko nevjerojatna da ju nitko nije mogao ostaviti za sebe. Priča ga je vratila kući pa je stigao na vrijeme u školu. Nakon čitanja priče učenici su iznesli svoje dojmove, odredili glavne i sporedne likove, mjesto radnje i pouku priče. Potom je uslijedilo rješavanje listića sa zadatcima. Učenici su dopunili tekst iz priče odgovarajućima riječima, poredali po redoslijedu Papalinove priče, a kreativan zadatak bio je osmisliti vlastitu morsku priču. Učenici su se uživjeli u ulogu ribice pričalice te su na kratko postali Papalino. Bilo je svakakvih zanimljivih priča kojima su opisali svoje avanture u morskom svijetu. Učenici su zaključili da su im dosadašnje čajanke bile najljepše iskustvo u produženom boravku jer su upoznali mnoge neobične likove iz mašte spisateljice Julie Donaldson. Svi se veselimo idućoj godini, novim pričama i zanimljivim likovima na čajanci s tetom Julijom.

Učiteljica u produženom boravku Antonella Fučkar