Susret je održan u veoma ugodnom ozračju kina Velebit. Učenici sedmih razreda svih triju gradskih osnovnih škola pažljivo i sa zanimanjem su slušali živopisne i poučne priče koje nam je pisac ispričao.

Božidar Prosenjak rodio se u Koprivnici, djetinjstvo je proveo u Kuzmincu. Objavljuje prozne, pjesničke i dramske tekstove. Tri njegova djela čitamo kao školsku lektiru – slikovnicu Miš, zbirku priča Sijač sreće i roman Divlji konj. Pisac nam je ispričao anegdote iz svog života, kao i jedan poseban događaj koji ga je potaknuo i obavezao da napiše knjigu i počne se baviti pisanjem, što je oduvijek želio. U svojim nam je pričama približio snagu ljubavi prema rodnoj zemlji, snagu osjećaja za domovinu i domovinsku pripadnost.“Ljubav prema vlastitoj zemlji svuda je jednaka“, zaključio je. Također je istaknuo da je jezik kuća u kojoj živi narod te da tu kuću moramo održati čistom i urednom. Ispričao nam je i priču o tome kako pogled na stvari može promijeniti percepciju.

Prvu knjigu napisao je kad je bio jako mali, o indijancima i kaubojima, a zvala se Zlatni lav. Prva objavljena knjiga nosi naslov A. U romanu Divlji konj želio je preispitati postoji li nešto u ljudskom životu što daje čvrsto uporište.

U životu i pisanju vodi ga unutarnje svjetlo koje su upalila ugodna sjećanja na djetinjstvo i ljudi koji su ga voljeli i koje je on volio. To mu svjetlo daje snagu i nikada se nije ugasilo. Na naše pitanje što mu daje inspiraciju za pisanje, rekao je da pisac nije gospodar nadahnuća, da ono mora doći samo po sebi. Također forma tekst au kojoj će pisati zavisi od ideje i nadahnuća.

Primio je mnogo književnih nagrada, no istaknuo je da mu mnogo više znači kad je knjiga prihvaćena od čitatelja.

Voljeli bismo da je susret trajao duže. Nadamo se da ćemo se moći družiti s njim još kojom prilikom i čuti još puno vrijednih i korisnih životnih iskustava.

Tina Odobašić, 7. c