Puno toga smo saznali kao na primjer po čemu je Ludbreg dobio ime. Turci su napali tadašnji Ludbreg. Jedna žena je bježala od Turčina i nosila u naručju dijete. Od straha joj je ispalo dijete i Turčin je uzeo dijete u svoj logor. Prije nego što je žena umrla rekla je kletvu: „Ludi brijeg“. Tako je Ludbreg dobio ime.

Dok smo stigli u Varaždin prvo smo išli u obilazak centra grada. Vodič nam je objašnjavao svaku građevinu kraj koje smo prošli. Pokazao nam je veliki toranj na kojemu se vidjelo koliko je sati  i kakvo će biti vrijeme. Na vrhu tornja je bila kugla koja je bila crno-zlatna. Kada bi kugla bila crna to bi značilo loše vrijeme, a zlatna boja bi značila dobro vrijeme.

Nakon razgledavanja grada podijelili smo se u grupe. 5.a je išao u razgledavanje Muzeja kukaca, a 5.b u razgledavanje Starog grada Varaždina. Naučili smo kako prepoznati kukce te smo upoznali puno novih vrsta kukaca. Nakon zanimljivog Muzeja kukaca išli smo u Stari grad. Tijekom razgledavanja dvorca koji je sada muzej, upoznali smo prijašnju kulturu, oblačenje, namještaj…

Nakon sata prirode i povijesti išli smo u McDonald’s . Čekajući u dugom redu bili smo sve nestrpljiviji i gladniji. Nakon što su se svi učenici i nastavnici najeli, krenuli smo u Cinestar gledati film „Leo Da Vinci“. Kupili smo kokice te se udobno smjestili, svjetla su se isključila i film je napokon počeo. Otvorenih usta s kokicama u ruci gledali smo zbivanja na platnu. Svima se svidio film te smo naučili da ako u nešto jako vjerujemo da će se to onda i ostvariti.

Krenuli smo u smjeru Trakošćana. Na putu do dvorca Trakošćan, vodič nam je pričao nešto o Ivancu te kako je 1956. godine nastao prvi supermarket. U Bednji- selu blizu Trakošćana priča se jezik koji je teško za razumjeti (pola slovenski, pola mađarski, pola njemački…i hrvatski).

Kada smo stigli u veliki dvorac Trakošćan, prvo smo razgledavali prizemlje pa katove. Trakošćan potječe od njemačke riječi Drachenstein.

Nakon razgledavanja velikoga dvorca, kupili smo suvenire i krenuli u smjeru Krapine i Muzeja neandertalaca. Dok smo stigli u muzej prvo smo gledali film o ljudima u prošlosti. Razgledavali smo veliki muzej. Muzej mi se jako svidio jer sam puno toga saznala i jer je bio jako lijepo uređen. Izašli smo van gdje je bilo još kipova od neandertalaca. Hodajući po skliskim stepenicama po kojima je padala kiša, osjećali smo se kao da smo otputovali u prošlost. Umorni i iscrpljeni smo sjeli u bus koji nas je odvezao do Koprivnice. Povratak nam je također prošao uz smijeh. Kada smo došli na autobusno stajalište, tamo su nas već čekali roditelji.

Terenska nastava mi se jako svidjela te bih rado to ponovila.

Marija Abramović ,5.a