U četvrtak 27. rujna 2018. svečano su uručena priznanja učenicima koji su sudjelovali u natječaju, a posebice nagrađenima, među kojima su i učenice

OŠ „Đuro Ester“, Marija i Ana Lucija Abramović. Svečanost je održana u Karlovcu.

Marija je učenica šestog razreda, tiha, samozatajna, marljiva, kreativna, visoko motivirana za čitanje književnih djela što ju je dovelo do toga da i sama počne pisati priče. Pisanjem se počela baviti u četvrtom razredu.

Prije dvije godine osvojila je 4. mjesto na istoimenom natječaju sa svojom prvom slikovnicom „Požar u dnevnom boravku.“ Slikovnicu je odabrala jer se u njoj podudaraju tekst i slika, a Marija voli i crtati.

Potaknuta Bašćanskom pločom o kojoj puno toga zna i, kako Marija kaže, njenim tajnama, odlučila je u slikovnicu unijeti kriminalističke elemente i neobičan završetak.

„San ili stvarnost“ naslov je slikovnice u kojoj su, dvoje djece, trebali napisati sastavak o Hrvatima, o počecima hrvatske pismenosti. Nisu znali što napisati pa su pošli u šetnju. Putem nailaze na stroj koji ih vraća u prošlost gdje doživljavaju pustolovine i ondje saznaju nešto i o Bašćanskoj ploči. Nakon pustolovine djeca se nađu u svojoj sobi te ne znaju je li ta pustolovina bila san ili stvarnost.

Kao i svako književno djelo, tako i Marija svojom slikovnicom želi poslati poruku čitateljima, a na vama je da ju pronađete.

Sanja Kapusta, prof.

Ana Lucija Abramović, sada gimnazijalka, kao osnovnoškolka bila je visoko motivirana za čitanje književnih djela, a poticaj  je dobivala iz obitelji. Njen stvaralački rad uvijek je bio duboko emotivan i empatičan. Samozatajna, uporna  i  marljiva istaknula se i na županijskim natjecanjima iz hrvatskog jezika. „300 dana tame“  je njena prva objavljena knjiga.

Za svoju prvu knjigu kaže:“ Ideja za knjigu mi je došla kad sam u novinama pročitala strahote o kojima govore ljudi koji su bili u ratu, k tome predstojao je odlazak sa školom u Vukovar i na Spomen – područje „ Danica“. Istovremeno sam čitala „Dnevnik Anne Frank“, iz povijesti smo učili o Prvom svjetskom ratu, na vijestima se govorilo o ratovima na Bliskom istoku i izbjeglicama. Shvatila sam da mnogo djece u Hrvatskoj ne zna kakav je osjećaj izgubiti dom i voljene osobe u ratnim stradanjima. Htjela sam skrenuti pozornost na događaje koji nas okružuju i blagodat koju mi u Hrvatskoj sada imamo jer živimo u miru.

 Sve to sam uprizorila kroz lik malene djevojčice koja proživljava rat - kojoj je sve uzeto, koja zbog ratnih zbivanja nema djetinjstvo, već samo patnju i tugu. Cilj knjige je bio upozoriti i odrasle na gubitke koje rat donosi ne samo njima, već i nama djeci i mladima koji često u cijeloj priči ostanu zaboravljeni. Željela sam da knjiga zrači porukom da rat nikada nije rješenje i da se njime nikada ništa neće postići.“

Sanja Antolić, prof.