Za posljednju čajanku u ovom polugodištu odabrali smo prigodnu slikovnicu Prutimir koju je spisateljica Julija vješto napisala tako da zadržava dječju pažnju tijekom cijelog slušanja i čitanja.
Gospodina Prutimira upoznajemo na početku priče kada smo saznali da živi u stablu sa gospođom Prutić i njihovo troje djece. Kad je jednog dana gospodin Prutimir krenuo na trening trčanja, krenule su i njegove nevolje. Prvi ga se dohvatio pas koji je gospodina Prutimira htio koristiti za igru. „Ma nisam ja prut! Pusti svoj hir. Prut običan nisam, već gospodin Prutimir! Prutimir – to stvarno ime je moje i želim put stabla obitelji svoje!“ Nakon prve opasnosti, krenuo je kući, no uskoro je naišao na novu opasnost. Pronašla ga je djevojčica s prijateljicama koje su odlučile igrati igru – plovi prutić ispod mosta. I tako je Prutimir završio u rijeci. Plutao je i plutao, a onda ga je ugledao labud. Odmah je pomislio kako će taj prut biti odličan za njegovo gnijezdo. Opet je Prutimir povikao kako on nije grančica za gnijezdo te da želi ići svojoj obitelji. Jedne zore je gnijezdo popustilo i Prutimir je otplutao rijekom na široko more. Njegovoj nevolji tu nije kraj jer pronašao ga je jedan tata koji ga je dao sinu kao barjak za njegovu kulu. Jadnom Prutimiru stvarno je već bilo dosta! Rekao je: „Ma nisam ja jarbol za bezvezni barjak niti sam vitezu mač za borbu ili kuka za nečiju torbu. Ja olovka nisam niti luk za strijelu, ni palica za loptu mlatit ni bumerang – ne, tako mi svega..!“ Već je stigla i zima, pao je snijeg, a gospodin Prutimir još uvijek se nije uspio vratiti put stabla svojeg. Pronašao ga je dječak i stavio gospodina Prutimira kao ruku za njegovog snješka. Prutmir se počeo zabrinut pitati hoće li ikad stići natrag svojoj obitelji. Umoran od hladnoće i lutanja po snijegu, jednog dana je legao da odrijema jer nije imao više snage. Spavajući, nije čuo pjev zbora ni riječi: „Taj štapić u vatru mora!“ Oh ne! Prutimir se našao na rešetci u kaminu. Hoće li se stići probuditi prije nego bude kasno? Taman je sanjao o svojoj obitelji kad ga je probudila buka. „O-ho-ho-ho ZAPEO SAM daj van me izvuci. Brže bolje, gospodin Prutimir je krenuo u pomoć i tko se kroz dimnjak stropoštao , ni manje ni više, već Djed Mraz! Bio mu je jako zahvalan na pomoći i rekao mu je tisuću puta hvala. Dobar Prutimir pomogao je Djeda Mrazu podijeliti igračke svoj djeci, a na samom kraju, rekao je Djed Mraz: „Dimnjak mi osta još jedan.“
Dječica gospodina Prutića bila su tužna, kao i gospođa Prutić jer kakav je to Božić bez muža i tate. No uskoro, začuju i oni buku, netko dolazi. Vratio se kući gospodin Prutimir i svi sretni i zagrljeni imali su obiteljski pir.
Učenicima se jako svidio sretan kraj priče, a zanimljivo im je bilo kada je gospodin Prutimir pomagao Djeda Mrazu razdijeliti poklone. Kratko su ispričali na koji način oni slave Božić i što im je najvažnije, pa su tu naravno uz poklone bile i želje da ga slave zajedno sa svojom obitelji. Uživajući u toplom čaju i čokoladnim keksićima rješavali su radne listiće te izrezivali i lijepili model gospodina Prutimira od papira. Na kraju čajanke zaključili smo da jedva čekamo nove slikovnice spisateljice Julije Donaldson koje ćemo upoznati tijekom sljedećeg polugodišta!
učiteljica u produženom boravku Ana Brunec