Mjesec ožujak u našu učionicu produženog boravka unio je novu pripovijest u stihovima iz pera svjetski poznate i nagrađivane autorice Julije Donaldson. Uživajući u epizodi serije Prirodni svijet u kojoj je prikazano zadivljujuće ponašanje ptica vrtlarica, navedene su je ptice inspirirale na pisanje ove predivne priče. Naime, ptice vrtlarice žive u Australiji i Papui Novoj Gvineji. Poznate su po svom načinu udvaranja jer mužjak gradi gnijezdo i ukrašava ga raznim sakupljenim predmetima kako bi privukao ženku. U potragu za savršenim ukrasima za svoje ljubavno gnijezdo ulažu mnogo vremena i truda kako bi sakupili impresivnu kolekciju sitnica poput kamenčića, grančica, plodova biljaka i drveća, latica cvijeća, šarenog perja drugih ptica, pa čak i sjajnih raznobojnih stakalaca i folije. Toliko su kreativni da pažljivo slažu predmete od manjih prema većima kako bi njihovo gnijezdo izgledalo što veće. Neke ptice vrtlarice su i prave lukavice pa bez ustručavanja kradu „blago“ iz tuđih gnijezda kako bi vlastito učinile još atraktivnijim. Upravo to dogodilo se u uzbudljivoj priči autorice Donaldson.
Vigo, mali ptić velikog srca, svio je prelijepo gnijezdo u nadi da će njime privući i upoznati pticu svojih snova. Kada je u blizini ugledao lijepu pticu Anju, odmah se zaljubio i poželio s njom dijeliti svoj dom i život. Koliko god se trudio i donosio joj predivne ukrase, njima nije bila zadovoljna. Svakog dana Vigo je neumorno letio, skupljao sjajne i neobične predmete – zatvarač pun hrđe, šareni omot bombona, srebrni zvončić, puževu kućicu, spajalicu, malu vilu pa čak i tek ubrani plod šipka. No, svaki put dobiva nezahvalan i pohlepan odgovor: „Još uvijek mi nije dosta!“ Poznanik Pepe savjetuje mu da ode po zlatni prsten na vrbinoj grani. Za vrijeme njegova bezuspješna traganja za prstenom, Pepe mu je ukrao sva sakupljena blaga i njima privukao Anju. No, ostavljeni cvijet ljubičaste boje u njegovo gnijezdo i njegov svijet uveo je dragu i skromnu ptičicu Enu.
Učenici su navedenu priču slušali s iznimnom pozornošću. Po završetku čitanja uslijedio je razgovor o dojmovima koje je ostavila na nas. Gotovo svi učenici složili su se s izjavom učenice da im je ovo jedna od najljepših i najboljih ikada poslušanih priča. Kroz priču smo promišljali o upornosti i poštovanju, ljubavi i iskrenosti, vrijednosti pravih osjećaja, ali i o tome koliko je važno cijeniti trud drugih. Naučili smo da ne smijemo biti pohlepni i puno tražiti, već biti skromni i zahvalni. Također, da nije lijepo krasti, kao ni biti previše naivan. Jednostavno, da oni skromni i u nesreći nađu sreću!
Na radnom listiću učenici su naveli likove iz priče i njihove osobine. Na ilustraciju gnijezda crtali su predmete koje je Vigo sakupio. Pisano su stvarali u ulozi ptica vrtlarica navodeći predmete kojima bi ukrasili vlastito ljubavno gnijezdo. Ovu vrlo zanimljivu i poučnu čajanku zaokružili smo kreativnom radionicom. Pomoću tuljaca toaletnog papira, kolaž papira, šarenog perja i pokretnih očiju učenici su izradili male ptice vrtlarice i njima ukrasili hodnik škole.
Budući da nas je zainteresirao život tih čudesnih ptica, o njima smo više saznali gledajući razne edukativne videozapise te se divili njihovim impozantno ukrašenim gnijezdima.
Nakon ove tople, duhovite i ritmične slikovnice, prepune zanimljivih i neočekivanih obrata, učenici boravkaši s veseljem iščekuju sljedeću novu priču naše drage tete Julije.
učiteljica u produženom boravku Petra Huđ