Naša učiteljica Biserka Knez boravila je od 14.10. do 19.10.2024. u Budimpešti na tečaju pod nazivom „Učenje kroz igru: strategije za smanjenje stresa i energiziranje učionice“.

Učiteljica Knez sudjelovala je u nizu radionica kojima je cilj bio unaprjeđenje nastavničkih kompetencija. Izdvojit ćemo samo nekoliko tema o kojima su nastavnici polaznici edukacije u Budimpešti imali prilike diskutirati te naučiti neke nove nastavne metode i pristupe:

Da bi učitelj naučio djecu kako se nositi sa stresom, najprije to sam treba znati.

Najvažnije je razviti sposobnost oporavka i promijeniti uvjerenje da ćemo se zbog djelovanja stresa teško razboljeti i/ili umrijeti. Naše nam tijelo bržim disanjem i radom srca zapravo povećava sposobnost savladavanja teškoća i to je dobro. Da ne bismo stalno bili u „stanju pripravnosti“ trebamo iz drugog kuta sagledati ono što nam se događa mentalnim odmakom (zamišljamo da se sve više udaljavamo i promatramo s Mjeseca, pitamo se hoće li problem kojim se trenutno bavimo biti za nas važan i u budućnosti, slušamo kako drugi ljudi vide istu situaciju).

Trenutno smirivanje tijela možemo postići vježbama opuštanja, disanja i „varanjem“ (npr. poprijeko stavimo olovku u usta i uhvatimo je zubima, čime nam se lice rasteže kao kad se smijemo, a to pomaže vratiti naš mozak u normalno stanje). Takve vježbe možemo bez problema često raditi s učenicima u učionici.

Za uspjeh u životu važnija je emocionalna inteligencija nego IQ. To znači da svatko treba raditi na razvijanju pet glavnih vještina: unutrašnjih, vanjskih, nošenja sa stresom, prilagodljivosti i općeg raspoloženja (optimizma i sreće). Najvažnije od njih su međuljudski odnosi, osjećaj sreće i tolerancija na stres.

Da bismo bilo što postigli vrlo je važna motivacija, naročito unutrašnja. Učenje kroz igru pomaže u održavanju motivacije jer je zabavno, smisleno, interaktivno, angažirano, uključuje ponavljanja i dozvoljava pogreške.

Održavanje motivacije i koncentracije postiže se biranjem vježbi/igara u koje se mogu uključiti djeca s teškoćama zajedno s djecom koja ih nemaju.

Motivirani učenici postižu bolji uspjeh u svemu što rade. Najveće je postignuće razvijanje kreativnosti, stvaranje nečeg za njih novog, a to znači stvaranje prave atmosfere, povjerenja i suradnje. Učenici dijele ideje, disciplinirani su i poštuju granice te  vrednuju doprinos svakog uključenog. Učitelj je model ponašanja učenicima i odmah reagira na sve što im treba, tako da se postigne ravnoteža između razine vještina koje posjeduju i razine postavljenih izazova.

Učenje kroz igru vrlo je važno jer održava motivaciju i kreativnost učenika, što pridonosi svrhovitom i uspješnijem životu u odrasloj dobi.

Biserka Knez