preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Login
Moto škole

 

 

 

 

Raspored zvonjenja

Vozni red autobusa

List za roditelje

Projekti u našoj školi

Tražilica
E-knjige

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Školska kuhinja

Slikovnice

 

 

 

 

Školska knjižnica

Šetnja školom


Korisni linkovi

SPONZOR VEČERI KEMIJE 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 11. 2010.

Ukupno: 2021277
Ovaj mjesec: 6864
Ovaj tjedan: 896
Danas: 96
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
2. Blog vjeroučitelja Saše Špoljarića iz Seville
Autor: Mirjana Mihalec, 14. 2. 2018.

SMJEŠTAJ I GRAD SEVILLA

Hostel Art Kitsch Sevilla – nogomet - Sevilla

U centru sam  grada (ukoliko ih nema još nekoliko). Sve je jako lijepo, svaki korak otkriva novu ljepotu i odvlači me od konačnog cilja mog putovanja. Nekoliko kružnih šetnji bilo je dovoljno da pronađem svoj smještaj u strogom centru grada, između seviljske katedrale i raznih srednjovjekovnih spomenika. Oko mene se kreću mase nasmijanih ljudi, bez brzine u koraku i nervoze vozača (koji staju na svakoj zebri). Trgovi su puni ljudi koji na terasama ispijaju kavicu. Jedino što se čuje je topot konja koji vuku kočiju nakrcanu turistima. Ima ih više nego bicikala u našem gradu.

 


Dolazim do zelenih vrata, zvonim i pojavljuje se mlađahni Španjolac. Rado me  prihvaća kao korisnika hostela idućih sedam dana i priređuje mi neočekivanu dobrodošlicu. U početku mi nije bilo jasno zašto, ali sad mi biva sve jasnije. Kasnije ću objasniti zašto. Samim ulaskom u predvorje vidim da imam sve što trebam: sobu s osam kreveta, tri tuš kabine, dva WC-a, dnevni boravak u potpunom mraku i višenamjensku kuhinju. Jednom riječju savršeno. Prvi sam u sobi toga dana i biram najbolje mjesto. Raspremim se i kreće moj suživot u Sevilli.

U sobu ulazi nasmiješeno ljudsko stvorenje imena Emre. Jedino ime koje sam upamtio u ovih nekoliko dana. Učitelj nekoliko predmeta u osnovnoj školi u Njemačkoj, a među njima njemačkog i engleskog jezika. Jesam li mogao proći bolje?  Nakon samo sat vremena razgovora pjevale su se hrvatske pjesme i snimale se video reklame s rečenicom Ja te volim Hrvatska. Svoj svojeg brzo prepoznaje! Voli sve što vole mladi, a na moju opasku da sam nogometni trener spominje kartu za nogometnu utakmicu Sevilla : Girona. Našao sam suputnika za utakmicu još je samo potrebno kupiti kartu. U večernjim satima karta je kupljena i sve je bilo spremno za veliki odlazak na stadion od 45 000 ljudi.

Seviljani žive za utakmicu. Jutro je, a djeca sa šalovima oko vrata, djedovi i bake u majicama nogometnog kluba  FC Sevilla, vijore se zastave po cijelome gradu i svi putevi vode na stadion. Lijepo je biti dio te priče. To je nešto što se ne može riječima opisati. Nakon utakmice ili prije utakmice nemoguće je ne kupiti neki od suvenira svjetski poznatog kluba za koji je prije par godina uspješno nastupao i naš Ivan Rakitić. Postaje mi sve jasnije zašto naši igrači budućnost traže u španjolskim klubovima. Biti na stadionu samo uz te ljude je privilegija, a kamoli istrčati na travnjak pred toliko ljudi.

Napunjenih baterija i obasjan podnevnim suncem krećem u obilazak gradskih spomenika, građevina i znamenitosti. O svemu navedenome progovorit ću uz pomoć fotografija jer mi nedostaje riječi. Toliko nisam pisao od eseja za stručni ispit koji sam pisao prije deset godina. Uglavnom ispred svakog važnog mjesta stoje ljudi u kolonama kao da se nešto dijeli. Ne dijeli se ništa, nego se naplaćuje svaki ulazak, bilo veliko bilo malo stvorenje u pitanju.

Bliži se mrak, vraćam se u sobu i susrećem ljudske znamenitosti iz Njemačke, Japana, Kanade, Rusije, Indije, Amerike… Iz dana u dan novi ljudi samo ja ostajem ovdje, u ovome carstvu različitosti. Na posljetku shvaćam zašto sam dobio tako toplu dobrodošlicu od mladog vlasnika hostela. Ipak sam ja ovdje sedam noći dok su drugi samo u prolazu iz jedne europske destinacije u drugu.

Uživajte u fotografijama i u sljedećem blogu čitajte!

EDUKACIJA MOODLE I ZANIMLJIVOSTI

Saša Špoljarić, Sevilla, Španjolska

Informacije navedene u članku odražavaju isključivo stajalište autora. Europska Komisija nije odgovorna za uporabu informacija koje su u članku navedene.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
 

Đuro Ester odobren Erasmus projekt

 

Početkom ovog tjedna obradovala nas je vijest Agencije za mobilnost i programe EU da je odobrila projekt OŠ „Đuro Ester pod nazivom „Going the extra mile". Financijska sredstva za provedbu projekta dodjeljuju se u okviru Ključne aktivnosti 1 programa Erasmus+ kojim se potiče razvijanje profesionalnih vještina nastavnog i nenastavnog osoblja s ciljem poboljšanja kvalitete odgoja, poučavanja i učenja u europskim vrtićima i školama.

Projekt će trajati od početka lipnja 2017. do kraja kolovoza 2018. U provedbu će biti uključeni svi djelatnici i učenici naše škole no osmero nastavnika članova Erasmus tima sudjelovat će na stručnim usavršavanjima u  Ujedinjenom Kraljevstvu, Portugalu, Italiji, Islandu i Njemačkoj. To su nastavnice stranih jezika Tomislava Kraljić, Andreja Kerovec Letica i Helena Knežević, nastavnica povijesti i geografije Mirna Kovačić, nastavnici matematike Ivan Piskač i Igor Fulir, učiteljica razredne nastave Biserka Knez te vjeroučitelj Saša Špoljarić. Projektom će koordinirati ravnateljica škole Sanja Prelogović te nastavnice stranih jezika Tomislava Kraljić i Mirjana Mihalec. Stručnu pomoć u osmišljavanju aktivnosti za učenike pružit će stručne suradnice i svi nastavnici škole.

Sam naziv projekta „Going the extra mile“ sugerira da će nastavnici naše škole učiniti korak više kako bi stekli nova znanja i vještine te unaprijedili kvalitetu svojeg pedagoškog rada. Usmjeren je na jačanje građanskih i digitalnih kompetencija nastavnika, a posredno i učenika koji će steći vještine potrebne za daljnje školovanje i rad, a dugoročno izrastati u odgovorne pojedince koji će svojim pozitivnim djelovanjem doprinijeti dobrobiti svoje uže i šire zajednice. Budući da je naša škola jedan od pionira u uvođenju građanskog odgoja u nastavu, iskustvo europskih mobilnosti omogućit će nastavnicima daljnja usavršavanja na tom području kroz upoznavanje različitih školskih praksi i razmjenu ideja s kolegama iz drugih zemalja. Očekujemo da će nova znanja i kompetencije nastavnika rezultirati razvojem strategija poučavanja koje će pozitivno utjecati na motivaciju učenika te ih poticati na uzajamno pomaganje i prihvaćanje različitosti. S obzirom na potrebe učenika koji od malih nogu odrastaju u digitalnom svijetu, nastavnicima su potrebna znanja i vještine za učinkovitu, kreativnu i inovativnu primjenu digitalne tehnologije u nastavi.  Usavršavanja su također nastavak i nadogradnja digitalnih kompetencija nastavnika koji su već prošli brojne edukacije u sklopu pilot projekta e-Škole.

Očekujemo da će nastavnici razviti metode poučavanja koje se temelje na igri, istraživačkom, iskustvenom i suradničkom učenju te omogućiti učenicima da gradivo pojedinih predmeta učinkovitije povezuju sa stvarnim životnim situacijama. Povrh svega, uvjereni smo da će projekt imati pozitivan učinak na kvalitetu rada u našoj školi, osnažiti timski duh te doprinijeti razvoju međunarodne dimenzije naše škole.

 

Erasmus tim

 

 

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
2. Blog vjeroučitelja Saše Špoljarića iz Seville
Autor: Mirjana Mihalec, 14. 2. 2018.

SMJEŠTAJ I GRAD SEVILLA

Hostel Art Kitsch Sevilla – nogomet - Sevilla

U centru sam  grada (ukoliko ih nema još nekoliko). Sve je jako lijepo, svaki korak otkriva novu ljepotu i odvlači me od konačnog cilja mog putovanja. Nekoliko kružnih šetnji bilo je dovoljno da pronađem svoj smještaj u strogom centru grada, između seviljske katedrale i raznih srednjovjekovnih spomenika. Oko mene se kreću mase nasmijanih ljudi, bez brzine u koraku i nervoze vozača (koji staju na svakoj zebri). Trgovi su puni ljudi koji na terasama ispijaju kavicu. Jedino što se čuje je topot konja koji vuku kočiju nakrcanu turistima. Ima ih više nego bicikala u našem gradu.

 


Dolazim do zelenih vrata, zvonim i pojavljuje se mlađahni Španjolac. Rado me  prihvaća kao korisnika hostela idućih sedam dana i priređuje mi neočekivanu dobrodošlicu. U početku mi nije bilo jasno zašto, ali sad mi biva sve jasnije. Kasnije ću objasniti zašto. Samim ulaskom u predvorje vidim da imam sve što trebam: sobu s osam kreveta, tri tuš kabine, dva WC-a, dnevni boravak u potpunom mraku i višenamjensku kuhinju. Jednom riječju savršeno. Prvi sam u sobi toga dana i biram najbolje mjesto. Raspremim se i kreće moj suživot u Sevilli.

U sobu ulazi nasmiješeno ljudsko stvorenje imena Emre. Jedino ime koje sam upamtio u ovih nekoliko dana. Učitelj nekoliko predmeta u osnovnoj školi u Njemačkoj, a među njima njemačkog i engleskog jezika. Jesam li mogao proći bolje?  Nakon samo sat vremena razgovora pjevale su se hrvatske pjesme i snimale se video reklame s rečenicom Ja te volim Hrvatska. Svoj svojeg brzo prepoznaje! Voli sve što vole mladi, a na moju opasku da sam nogometni trener spominje kartu za nogometnu utakmicu Sevilla : Girona. Našao sam suputnika za utakmicu još je samo potrebno kupiti kartu. U večernjim satima karta je kupljena i sve je bilo spremno za veliki odlazak na stadion od 45 000 ljudi.

Seviljani žive za utakmicu. Jutro je, a djeca sa šalovima oko vrata, djedovi i bake u majicama nogometnog kluba  FC Sevilla, vijore se zastave po cijelome gradu i svi putevi vode na stadion. Lijepo je biti dio te priče. To je nešto što se ne može riječima opisati. Nakon utakmice ili prije utakmice nemoguće je ne kupiti neki od suvenira svjetski poznatog kluba za koji je prije par godina uspješno nastupao i naš Ivan Rakitić. Postaje mi sve jasnije zašto naši igrači budućnost traže u španjolskim klubovima. Biti na stadionu samo uz te ljude je privilegija, a kamoli istrčati na travnjak pred toliko ljudi.

Napunjenih baterija i obasjan podnevnim suncem krećem u obilazak gradskih spomenika, građevina i znamenitosti. O svemu navedenome progovorit ću uz pomoć fotografija jer mi nedostaje riječi. Toliko nisam pisao od eseja za stručni ispit koji sam pisao prije deset godina. Uglavnom ispred svakog važnog mjesta stoje ljudi u kolonama kao da se nešto dijeli. Ne dijeli se ništa, nego se naplaćuje svaki ulazak, bilo veliko bilo malo stvorenje u pitanju.

Bliži se mrak, vraćam se u sobu i susrećem ljudske znamenitosti iz Njemačke, Japana, Kanade, Rusije, Indije, Amerike… Iz dana u dan novi ljudi samo ja ostajem ovdje, u ovome carstvu različitosti. Na posljetku shvaćam zašto sam dobio tako toplu dobrodošlicu od mladog vlasnika hostela. Ipak sam ja ovdje sedam noći dok su drugi samo u prolazu iz jedne europske destinacije u drugu.

Uživajte u fotografijama i u sljedećem blogu čitajte!

EDUKACIJA MOODLE I ZANIMLJIVOSTI

Saša Špoljarić, Sevilla, Španjolska

Informacije navedene u članku odražavaju isključivo stajalište autora. Europska Komisija nije odgovorna za uporabu informacija koje su u članku navedene.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju