Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Neke nove škole

Treći dan obilježen je posjetama dvjema školama koja su, svaka za sebe, posebne i zanimljive.

Prva škola je velika škola koja obuhvaća 9 godina obrazovanja i ima zajedno s područnim školama oko 1700 učenika. Ravnatelj škole dočekao nas je srdačnim pozdravom i odličnim engleskim. Na prvi pogled možda nije djelovao kao tipičan ravnatelj (opušten, zabavan i nadasve humorističan), međutim, postalo je jasno da se radi o čovjeku s vizijom i misijom te velikom odlučnošću. 

U većini portugalskih škola još uvijek vlada, kao i u većini drugih zemalja, klasičan način podučavanja djece. Ovaj ravnatelj odlučio je promijeniti stvari, te je uveo nove metodologije i načine podučavanja koje nisu baš svugdje i kod svakoga dobro primljene. Radi se o metodi koja pojednostavljeno rečeno obuhvaća istraživački rad od strane djece, analizu istraženog materijala, provjeravanje podataka i prezentiranje rada drugim suučenicima. Učitelj gotovo da i nema interakciju s djecom osim što pazi da se drže zadatka. Takva metoda učenike drži cijelo vrijeme zaposlenima i fokusiranima, a oni bolje zapamte i nauče gradivo. Ocjena tokom školske godine nema, već samo na kraju godine. Tijekom školske godine učenici dobivaju u 6 navrata povratne informacije o svojim kompetencijama, kao što su sposobnost zaključivanja, analiziranje podataka, suradnički rad, komunikacija s drugima itd. Iako spomenuti ravnatelj još uvijek nailazi na veliki otpor kod kolega sustručnjaka, nedavna istraživanja mu idu u prilog. Naime, učenici koji su završili školu prema ovom programu bili su daleko uspješniji od učenika koji su završili školu po klasičnom programu, a kasnije su čak bili i najbolji među učenicima u srednjoj školi.

Daljnje zanimljivosti ove škole su u radu s integracijom djece drugih nacionalnosti. Svi učitelji su uključeni u rad s takvom djecom koji se primarno sastoji od učenja jezika, ali i u uključivanje roditelja u rad škole. Raznim manifestacijama i obilježavanjima važnih događaja omogućeno je tim ljudima prezentirati i približiti drugima svoje običaje, kulturu i jezik. Ova škola je na vrhu imigrantskog vala imala u jednom trenutku čak 34 različitih nacionalnosti, pa je bilo od iznimne važnosti osmisliti efektivan način kako djecu i cijele obitelji integrirati u zajednicu, a da ne izgube svoj identitet. Iako je bilo problema s predrasudama i teškoćama, ravnatelj ističe kako i dalje uporno rade na integraciji i kako je svaki nastavnik uključen u taj proces.

Druga škola koju smo posjetili je srednja škola javnog profila.

Posebna je po tome što se u njoj nalazi učionica budućnosti ( The Future Classroom), jedna od rijetkih učionica takve vrste. Prilikom dolaska u školu dočekao nas je također ravnatelj ustanove, čovjek koji je zahvaljujući svojoj domišljatosti, snalažljivosti i sposobnostima uspio privući mnoge poznate sponzore ( partnere) koji su pomogli u opremanju škole.

Ono što smo tamo vidjeli je zaista impresivno i ne čudi činjenica da se djeca u takvom prostoru osjećaju motivirano i znatiželjno. Slično kao i u prvoj školi koju smo posjetili vlada geslo: „Investigate – Collaborate – Create – Present“ , odnosno „istraži – surađuj – stvaraj i prezentiraj“.  Iako svo to blještavilo hi-techa lako navodi na pomisao da je sama tehnologija dovoljna da djeca budu „pametnija“ ili uspješnija, stvarnost je sasvim drugačija. Ono što su nam i jedan i drugi ravnatelj isticali kao glavnu nit vodilju u uspješnijem podučavanju i razredu budućnosti je prije svega promjena metodologije podučavanja, a tehnika je samo u ulozi ( moćnog) pomoćnog sredstva. Imali smo priliku vidjeti razne aplikacije koje na primjer uvećavaju kostur čovjeka, muskulaturu i organe u 3D oblike, ali i stolice koje je ravnatelj u početku stvaranje svoje učionice sam osmislio i izradio prije nego što je dobio željene stolice za svoju hi-tech učionicu.

U idućim danima ćemo imati priliku dokazati koliko smo naučili i koliko smo sposobni primijeniti prezentirane metodologije i alate što neće biti nimalo laki zadatak obzirom da nam je većina toga potpuna novost, a vremena je malo. 

Andreja Kerovec Letica

Informacije navedene u članku odražavaju isključivo stajalište autora. Europska Komisija nije odgovorna za uporabu informacija koje su u članku navedene.

Neke nove škole

Treći dan obilježen je posjetama dvjema školama koja su, svaka za sebe, posebne i zanimljive.

Prva škola je velika škola koja obuhvaća 9 godina obrazovanja i ima zajedno s područnim školama oko 1700 učenika. Ravnatelj škole dočekao nas je srdačnim pozdravom i odličnim engleskim. Na prvi pogled možda nije djelovao kao tipičan ravnatelj (opušten, zabavan i nadasve humorističan), međutim, postalo je jasno da se radi o čovjeku s vizijom i misijom te velikom odlučnošću. 

U većini portugalskih škola još uvijek vlada, kao i u većini drugih zemalja, klasičan način podučavanja djece. Ovaj ravnatelj odlučio je promijeniti stvari, te je uveo nove metodologije i načine podučavanja koje nisu baš svugdje i kod svakoga dobro primljene. Radi se o metodi koja pojednostavljeno rečeno obuhvaća istraživački rad od strane djece, analizu istraženog materijala, provjeravanje podataka i prezentiranje rada drugim suučenicima. Učitelj gotovo da i nema interakciju s djecom osim što pazi da se drže zadatka. Takva metoda učenike drži cijelo vrijeme zaposlenima i fokusiranima, a oni bolje zapamte i nauče gradivo. Ocjena tokom školske godine nema, već samo na kraju godine. Tijekom školske godine učenici dobivaju u 6 navrata povratne informacije o svojim kompetencijama, kao što su sposobnost zaključivanja, analiziranje podataka, suradnički rad, komunikacija s drugima itd. Iako spomenuti ravnatelj još uvijek nailazi na veliki otpor kod kolega sustručnjaka, nedavna istraživanja mu idu u prilog. Naime, učenici koji su završili školu prema ovom programu bili su daleko uspješniji od učenika koji su završili školu po klasičnom programu, a kasnije su čak bili i najbolji među učenicima u srednjoj školi.

Daljnje zanimljivosti ove škole su u radu s integracijom djece drugih nacionalnosti. Svi učitelji su uključeni u rad s takvom djecom koji se primarno sastoji od učenja jezika, ali i u uključivanje roditelja u rad škole. Raznim manifestacijama i obilježavanjima važnih događaja omogućeno je tim ljudima prezentirati i približiti drugima svoje običaje, kulturu i jezik. Ova škola je na vrhu imigrantskog vala imala u jednom trenutku čak 34 različitih nacionalnosti, pa je bilo od iznimne važnosti osmisliti efektivan način kako djecu i cijele obitelji integrirati u zajednicu, a da ne izgube svoj identitet. Iako je bilo problema s predrasudama i teškoćama, ravnatelj ističe kako i dalje uporno rade na integraciji i kako je svaki nastavnik uključen u taj proces.

Druga škola koju smo posjetili je srednja škola javnog profila.

Posebna je po tome što se u njoj nalazi učionica budućnosti ( The Future Classroom), jedna od rijetkih učionica takve vrste. Prilikom dolaska u školu dočekao nas je također ravnatelj ustanove, čovjek koji je zahvaljujući svojoj domišljatosti, snalažljivosti i sposobnostima uspio privući mnoge poznate sponzore ( partnere) koji su pomogli u opremanju škole.

Ono što smo tamo vidjeli je zaista impresivno i ne čudi činjenica da se djeca u takvom prostoru osjećaju motivirano i znatiželjno. Slično kao i u prvoj školi koju smo posjetili vlada geslo: „Investigate – Collaborate – Create – Present“ , odnosno „istraži – surađuj – stvaraj i prezentiraj“.  Iako svo to blještavilo hi-techa lako navodi na pomisao da je sama tehnologija dovoljna da djeca budu „pametnija“ ili uspješnija, stvarnost je sasvim drugačija. Ono što su nam i jedan i drugi ravnatelj isticali kao glavnu nit vodilju u uspješnijem podučavanju i razredu budućnosti je prije svega promjena metodologije podučavanja, a tehnika je samo u ulozi ( moćnog) pomoćnog sredstva. Imali smo priliku vidjeti razne aplikacije koje na primjer uvećavaju kostur čovjeka, muskulaturu i organe u 3D oblike, ali i stolice koje je ravnatelj u početku stvaranje svoje učionice sam osmislio i izradio prije nego što je dobio željene stolice za svoju hi-tech učionicu.

U idućim danima ćemo imati priliku dokazati koliko smo naučili i koliko smo sposobni primijeniti prezentirane metodologije i alate što neće biti nimalo laki zadatak obzirom da nam je većina toga potpuna novost, a vremena je malo. 

Andreja Kerovec Letica

Informacije navedene u članku odražavaju isključivo stajalište autora. Europska Komisija nije odgovorna za uporabu informacija koje su u članku navedene.